Inflacija u Hrvatskoj: što nam zapravo govori indeks cijena?

Što mjeri indeks cijena i gdje je zamka?

Indeks potrošačkih cijena (CPI) hrvatska je statistička agencija DZS redovito objavljuje svaki mjesec — i svaki put mediji izvještavaju jednu jedinu brojku: godišnju stopu promjene. Ali iza te jedne brojke krije se košarica od stotinjak kategorija proizvoda i usluga, od kruha i struje do frizera i hotelskih noćenja. Problem je što ta košarica nije jednaka za sve Hrvate. Kućanstvo koje troši veći udio prihoda na hranu i energiju — a to su najčešće kućanstva s nižim primanjima — osjeća inflaciju intenzivnije nego što prosječna brojka sugerira. Prema podatcima DZS-a za prvu polovicu 2024., cijene hrane i bezalkoholnih pića porasle su za 5,8% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, dok je ukupna inflacija iznosila 3,2%. Razlika od gotovo tri postotna boda nije zanemariva — za obitelj koja 30% prihoda troši na hranu, stvarni teret je znatno viši od onoga što agregatna statistika prikazuje.

Energija, stanovanje i usluge — tri različite priče

Troškovi energije prolaze kroz značajne oscilacije ovisno o regulatornim odlukama i globalnim tržišnim kretanjima. Nakon što su 2022. i 2023. bile obilježene naglim rastom cijena plina i električne energije, 2024. donosi relativan pad — no to olakšanje nije stiglo do svih kućanstava istovremeno ni u istoj mjeri, ovisno o tome imaju li fiksni ili varijabilni ugovor s opskrbljivačem. Stanovanje, pak, bilježi kontinuirani rast najamnina u gradskim središtima, posebno u Splitu i Zagrebu, gdje su prosječne najamnine prema podacima agencija za nekretnine u dvjema godinama porasle za 18 do 22%. Usluge — od restoranske hrane do odvjetničkih naknada — rastu sporije, ali ustrajno, odražavajući pritisak viših plaća u sektoru. Za razumijevanje realnog standarda, važno je pratiti sve tri kategorije zajedno, a ne samo agregatnu stopu koja sve to stapa u jednu decimalu.